Zašto želim da mi dijete sudjeluje u građanskom odgoju i obrazovanju?
Odrasli smo, a shodno time i odgojeni smo u društvu koje podcjenjuje djecu. Iako im se divimo u ranim godinama i svima volimo prepričavati kako nam dijete zna ovo ili ono te kako je nešto učinilo trebat će nam desetljeća (umjesto godina) da se možemo osloniti na njihove zaključke i prosudbe.
Prepustiti, tj. polagano prepuštati djetetu njegovu životnu priču je teško, ali ispravno – a građanski odgoj i obrazovanje je dio toga. Odgoj djeteta je najvažniji zadatak koji pojedinac i društvo imaju, ali to ne znači i da je najlakši. Većinom nas život nauči da je upravo teži put ispravniji, a to znači omogućiti djetetu što više informacija, znanja, mogućnosti i iskustva te ga pratiti i savjetovati na njegovom putu.
Ono što građanski odgoj i obrazovanje pruža je promišljanje o sebi i svijetu oko sebe. Na ni jedan način to dodatno znanje i razmišljanje ne može štetiti, već samo pomoći u razvoju svijesti i duha djeteta, tj. čovjeka.
Vjerujem da smo svi svjesni današnjeg otuđivanja (ponajviše djece) od ljudi i prirode dok ovisnost o naprednoj tehnologiji sve više raste. Pri tome ne mislim kako je tehnologija nešto loše, dapače, ali nosi velik rizik u razvoju razmišljanja jer smo lako bombardirani određenim vijestima i raznim psihološkim i marketinškim igrama. U tom novom svijetu u kojem se nalazimo i u kojem sve dalje koračamo moramo se i mi sami mijenjati i razvijati. Svemu onome s čime će se dijete danas upoznaje tijekom svog školovanja građanski odgoj i obrazovanje može pružiti i pruža ‘stajanje na loptu’ i druge, uvijek potrebne, poglede.
Ako je nama odraslima nešto teško, to ne mora značiti da je teško i djeci.
Ako se mi odrasli ne znamo nositi sa društvenim pitanjima i rješavanjima kriza i sukoba, to možda samo znači da smo izgubili dijete u sebi.
Ako mi odrasli više u politici ne vidimo nešto dobro pustimo djeci da oni jednog dana stvore ono što smo mi izgubili.
Ako smo mi odrasli izgubili svoju (našu) kulturu, pustimo djeci da stvore novu.
Ako smo mi odrasli doveli do uništenja prirode, pustimo djeci da to isprave.
Biti čovjekom, biti svojim čovjekom, nešto je što ne želim uskratiti svojem djetetu.
Iz moje perspektive: Damir Lujo, roditelj iz Dubrovnika