Promjene u obiteljskoj strukturi kao tema Građanskog odgoja i obrazovanja
Nacrtati svoju obitelj jedan je od uobičajenih zadataka u nižim razredima osnovne škole. Kada bi se skupili svi dječji crteži obitelji, bilo bi vidljivo koliko različitih obitelji postoji: jednoroditeljske obitelji, obitelji u kojima su roditelji razvedeni, obitelji u kojima razvedeni roditelji zasnivaju nove obiteljske zajednice, obitelji u kojima djeca žive sa skrbnicima koji im nisu biološki roditelji i dr. Ipak, obrazovni sustav svojim nastavnim sadržajima za sada ne prati ove promjene u obiteljskoj struktori i o njima se ne govori, iako su one dio dječje svakodnevice.
Jedan od razloga promjena u obiteljskoj strukturi je i sve veća stopa razvoda. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (2013.) u Hrvatskoj je 2011. godine na 1000 sklopljenih razvedeno 280 brakova i s obzirom na trend tijekom proteklih desetljeća, taj broj će rasti. Za usporedbu, 1990. godine razvodilo se 196 na 1000 sklopljenih brakova.
Sam razvod braka, iako svakako stresan za čitavu obitelj, ne bi trebao ostaviti veće posljedice na djecu ukoliko se vodi računa o njihovim emocionalnim potrebama. Djeca će vrlo brzo prihvatiti novonastalu obiteljsku situaciju ako tijekom tog procesa imaju podršku oba roditelja i ako im se na vrijeme objasni da su roditelji ti koji se razdvajaju zbog problema u svom odnosu, ali da to nema veze sa djecom, da njih oboje roditelja i dalje jednako voli te će i dalje biti uz njih.
Ipak, tijekom postupka razvoda roditelji su često usmjereni na svoj narušeni partnerski odnos što se loše odražava na roditeljstvo. Roditelji tada mogu govoriti loše jedan o drugome, tražiti od djeteta da donosi odluke koje trebaju donositi odrasli (npr. s kojim roditeljem želi nastaviti živjeti), koristiti dijete za prijenos informacija drugom roditelju, braniti roditelju s kojim dijete ne živi susrete i sl. Često pak roditelji misle da djeca ne primjećuju njihove sukobe, ne znaju kako se nositi sa dječjom tugom i ljutnjom zbog razdvajanja roditelja te izbjegavaju otvorene razgovore s djecom jer misle da ih neće razumjeti. Ako ih se na razvod braka ne pripremi na vrijeme, djeca se zbog toga mogu osjećati napušteno, zabrinuto i kao da su oni krivi za razvod.
Kroz program Građanskog odgoja i obrazovanja učenike i učenice moglo bi se educirati o tome da razvod braka podrazumijeva razdvajanje roditelja kao partnera, a ne i razdvajanje roditelja i djeteta, da dijete ima prava na redovite susrete s roditeljem s kojim ne živi, ima pravo odbiti odgovoriti na pitanja koja su mu teška, da dijete nikada nije krivo za razvod braka i da mnogo djece živi u obiteljima u kojima su roditelji razvedeni. Svrha uvođenja ovakvih sadržaja u nastavni program bila bi omogućiti svakom djetetu da prepoznaje situacije u kojima su tijekom procesa razvoda braka njegova prava ili prava drugih ugrožena i zna kako u takvim slučajevima postupati. Također, djeca bi na ovaj način s vremenom mogla slobodnije govoriti o svojim obiteljima, razmjenjivati iskustva i osjećati se prihvaćeno. Na kraju, dužnost je obrazovnog sustava raditi na razbijanju predrasuda prema različitim oblicima obitelji i poslati jasnu poruku da ne postoje normalne i nenormalne niti dobre i loše obitelji, već da je svaka obitelj jednako vrijedna.
Iz moje perspektive: Marina Milković, psihologinja