„Kronični nedostatak medijske pismenosti među učenicima i studentima je naša realnost“
Neki će se možda zapitati zbog čega je potrebno učenike u školama učiti i medijskoj pismenosti, što je to uopće medijska pismenost i čemu služi. Medijska pismenost građana je preduvjet za zdravo društvo, zdravu demokraciju i za postojanje „zdravih“ medija. Danas, u 21. stoljeću je više nego ikada potrebno educirati građane medijskoj pismenosti. Osobito se to odnosi na djecu, učenike i studente, koji su izloženi nebrojenim medijskim sadržajima i porukama koje ih svakodnevno bombardiraju, a koje najčešće konzumiraju „zdravo za gotovo“.
Generacije i generacije učenika prolaze kroz školske klupe i mnogi nakon toga ulaze u studentske klupe, bez osnovnog znanja i bazičnih vještina za kritičko promišljanje i vrednovanje medijskih sadržaja. Osim toga, danas smo svi mi i kreatori medijskog sadržaja, što isto tako često zaboravljamo. Učenici i studenti često ne razmišljaju o sadržaju kojeg objavljuju, niti o posljedicama koje taj sadržaj može imati za njih same ili nekog drugog. Ne razmišljaju o tome, jer nisu educirani o tome.
Radeći nekoliko godina kao vanjska suradnica na Fakultetu političkih znanosti na kolegijima iz područja novih medija, imala sam priliku primijetiti kako često niti studenti novinarstva ne razmišljaju kritički o medijskim sadržajima i porukama koje konzumiraju, kao niti o sadržaju kojeg sami kreiraju i objavljuju na različitim online platformama. Ono što mi je prolazilo kroz glavu je bilo: ako ovako (ne)razmišljaju studenti novinarstva, što je onda tek s drugima.
Pojavom novih medija se i potreba za edukacijom povećala, edukacijom koja je nažalost izostala, pa svjedočimo situacijama u kojima djeca u školama koriste pametne telefone i sve moguće dostupne medijske sadržaje na njima, a da njihovi roditelji ili nastavnici, nemaju niti ideju o tome kakvi su to sadržaji i kakve sadržaje kreiraju oni sami. Mi možda više ne možemo educirati roditelje koji često teško hvataju korak sa svim trendovima koji se mijenjanju iz dana u dan, ali zato možemo učenicima pružiti edukaciju i znanje koje će im biti važno za cijeli život.
U današnjem vremenu ogromnih medijskih promjena i nezaustavljivog razvoja komunikacijskih tehnologija, građanski odgoj i obrazovanje su u školama potrebniji nego ikada. Mi moramo biti u korak s vremenom, škole moraju biti u korak s vremenom, jer učenici to jesu, a na nama je da se pobrinemo kako zbog neznanja i needuciranosti, odnosno zbog naše krivice, ne bi radili krive korake.
Preostaje nam nadati se da će nova kurikularna reforma građanskog odgoja i obrazovanja zaista donijeti prijeko potrebne promjene o kojima ovisi i medijska pismenost budućih generacija, a samim time i zdravlje našeg društva, jer samo medijski pismeni građani koji imaju vještine kritičkog promišljanja i samoizražavanja mogu konstruktivno sudjelovati u demokratskim procesima.
Iz moje perspektive: Milica Vučković, nastavnica na kolegijima iz područja novih medija na Fakultetu političkih znanosti