Devet punih tjedana nakon početka nastave na daljinu, najranjivije su grupe djece u potpunosti ili djelomično isključene iz odgojno-obrazovnog procesa te je time narušeno njihovo ljudsko pravo na obrazovanje. Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne odaziva se na upite GOOD inicijative i drugih organizacija i inicijativa koje posljednjih tjedana upozoravaju na diskriminaciju prema romskoj, srpskoj, izbjegličkoj i drugoj djeci nedominantnog etničkog porijekla i kojima hrvatski nije materinski jezik. 
Osim toga, učenici i obitelji koji žive u siromaštvu ili su u riziku od siromaštva, kao i druga djeca koja pripadaju marginaliziranim i ugroženim grupama, zbog zatvaranja škola, izgubili su i različite oblike pomoći i podrške koje su inače dobivali kroz školski sustav poput besplatnog obroka za dijete, psihološke podrške, podrške u učenju i sl. Stoga GOOD inicijativa i organizacije Are You Syrious, Romska organizacija mladih Hrvatske i Srpsko narodno vijeće  tim u vezi, upućuju pritužbu UN-ovu Odboru za prava djeteta zbog povrede prava na pristup obrazovanju te diskriminaciju djece kojima hrvatski nije materinji jezik u procesu provedbe nastave na daljinu, temeljem Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi.

Djeca nedominantnog etničkog porijekla, druge boje kože, drugačijeg jezika i kulturnih obilježja, slabijeg socioekonomskog statusa, djeca s invaliditetom i djeca s teškoćama u učenju i/ili razvoju, koja su inače izložena različitim oblicima diskriminacije, u posljednja su dva mjeseca u još nepovoljnijem položaju, zbog potpuno ili djelomično otežanoga pristupa obrazovanju. Činjenica da su ih odgovorne institucije zaboravile, kao što se o njima i u uobičajenim okolnostima (ako se misli) misli naknadno, ukazuje na to da se radi o institucionaliziranom nemaru i opresiji. U prilog tomu govore i istraživanja poput onoga Centra za mirovne studije Zastupljenost i indikatori diskriminacijskih i ksenofobičnih stavova u Republici Hrvatskoj u 2017., koje pokazuje da su upravo Srbi, Romi i tražitelji azila grupe prema kojima građani Hrvatske najčešće imaju negativne stavove i predrasude. 

Neadekvatni uvjeti za učenje i rad

Djeca koja ne pripadaju dominantnoj etničkoj grupi, kao i ona s izbjegličkim ili migrantskim iskustvom ne samo da imaju drugačija iskustva odrastanja i sazrijevanja, nego njihova različitost često  ima klasnu dimenziju i sa sobom nosi život u siromaštvu i drugim deprivilegiranim uvjetima. Dio djece nema tehničke uvjete (struju, televizor, dovoljan broj tableta i računala u siromašnijim obiteljima i/ili obiteljima s više djece) i druge osnovne uvjete za rad poput radnog stola i mirnog kutka za učenje, potrebne da bi mogli sudjelovati u nastavi na daljinu. Jednom dijelu djece, uglavnom iz socioekonomski najugroženijih obitelji, članovi obitelji ne mogu osigurati potrebnu podršku u savladavanju gradiva. Djeca izbjeglice uglavnom žive u ekonomski depriviranim uvjetima, u kojima su i osnovne potrepštine luksuz. Imajući na umu kako deprivilegiran položaj romske, izbjegličke i druge manjinske djece nije nepoznanica, pitamo se jesu li ova djeca nehotice ispuštena iz organizirane nastave na daljinu ili je njihovo ispuštanje nastavak politike koja ih je ostavila na “pristojnoj” udaljenosti?

Prema anketi Mreže za podršku romskoj djeci REYN-Hrvatska provedenoj na uzorku od 65 škola u kojima se školuju djeca Romi, 30% škola odgovorilo je kako više od 30% učenika romskog etniciteta ne sudjeluje u nastavi. Isto tako, jedan dio djece koja ne razumiju hrvatski jezik uopće ili u mjeri dovoljnoj da bi mogla usvajati i druge predmetne sadržaje te razvijati svoje kompetencije, među kojima su djeca izbjeglice i djeca Romi, nisu u mogućnosti uključiti se u nastavu. To im onemogućuje aktivnost tijekom učenja na daljinu, zbog čega pak postoji mogućnost da budu penalizirana. Razlozi zbog kojih im je da facto onemogućeno uključivanje u nastavu leži u spomenutim socioekonomskim razlozima (uvjetima života u siromaštvu), različitosti njihovog prvog jezika te, ono što je ključno, izostanka ciljane i promišljene podrške za tu djecu tijekom trajanja kriznih situacija poput tekuće pandemije, ali i kontinuirano.

Diskriminacija u pristupu obrazovanju

Navest ćemo samo nekoliko primjera diskriminacije ovih grupa djece s obzirom na pristup obrazovanju i (ne)mogućnost realizacije tog prava: unatoč zahtjevima stručnjaka i manjinskih udruga upućenih Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Hrvatskoj radioteleviziji, Agenciji za odgoj i obrazovanje i pravobraniteljicama, do danas se u okviru programa televizijski posredovane Škole na Trećem nije počela izvoditi pripremna ili dopunska nastava hrvatskog jezika za djecu koja ne znaju ili ne poznaju dovoljno hrvatski jezik. Dijelu djece izbjeglica i Roma je stoga de facto onemogućeno praćenje nastave i pristup obrazovanju, a neorganiziranjem televizijske nastave za djecu u nastavi manjinskih jezika i pisama njihova su iskustva i potrebe potisnuta još jednom u drugi plan, kršeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o odgoju i obrazovanju na jezicima i pismima manjina. Poznato je kako se ova djeca već nalaze u nepovoljnom položaju u odnosu na drugu djecu, a za očekivati je kako će ovaj jaz biti produbljen i donijeti niz prepreka za nastavak njihova sudjelovanja i napredovanja u odgojno-obrazovnom procesu kada se djeca vrate u školske klupe. Smatramo realnim rizikom da će ova djeca biti primorana izgubiti jednu godinu svoga obrazovanja (i svojih života), ako će se inzistirati na vrednovanju njihovih postignuća jednako kao za svu drugu djecu koja nisu u takvom teškom položaju, dok im je istovremeno onemogućeno jednako sudjelovanje u nastavi na daljinu.

Dok za djecu kojima hrvatski nije materinski jezik nema institucionalno proizvednih i realiziranih resursa, nego ovise o podršci volontera/-ki i udruga, djeca i nastavnici u nastavi na manjinskim jezicima i pismima ovise gotovo isključivo o udžbenicima (tamo gdje postoje), sebi samima i manjinskim institucijama. Ministarstvo znanosti i obrazovanja kreiralo je internetsku platformu za pohranu videolekcija koje nastavnici i manjinske udruge same snimaju, bez ikakve podrške na terenu i oglušujući se, zajedno s HRT-om, kontinuirano na upite o televizijski organiziranoj nastavi, unatoč tomu što se takvi oblici nastave provode i u razrednoj nastavi (koju bi trebala obuhvatiti Škola na Trećem) i u predmetnoj nastavi (emitiranoj na drugim televizijama).  Za djecu s teškoćama u učenju ili razvoju kojima je potrebno prilagoditi nastavu, dodatni materijali i smjernice nisu dostupni, a u televizijskim programima izostaje i minimum koji bi se mogao osigurati poput prevoditelja na znakovni jezik u donjem desnom kutu ekrana. 

Potrebne promjene

Svjesni smo kako je organizacija nastave na daljinu iznimno zahtjevna u jeku pandemije i drugih izvanrednih okolnosti, no isto tako očekujemo da obrazovne vlasti, osiguraju i organiziraju kvalitetno, uključivo i cjelovito obrazovno iskustvo za svu djecu – bez obzira na dob, boju kože, tjelesne i kognitivne mogućnosti, etničku pripadnost i jezik te uzimajući u obzir specifične potrebe i iskustva različitih ranjivih grupa djece. Smatramo kako obrazovne vlasti trebaju biti poduzeti ozbiljne korake u uključivanju ranjivih i marginaliziranih grupa u odgojno-obrazovni proces. U preostalim tjednima nastave, očekujemo od Ministarstva znanosti i obrazovanja da:

• odmah omogući jasne, točne i sadržajne informacije obiteljima i učenicima – predškolcima, učenicima osmih razreda i maturantima o nastavku njihovog školovanja (tranziciji) i o tome kako će taj proces za njih izgledati;
• za djecu koja se zbog ovdje spomenutih i drugih razloga nisu mogla uključiti u nastavu na daljinu, hitno osigura pristup nastavnim sadržajima, uzimajući u obzir njihove trenutne i dugoročne potrebe (jezik i potrebe koje proizlaze iz uvjeta života u siromaštvu,  potrebe djece s teškoćama u učenju i/ili razvoju, različitih kognitivnih, jezičnih i govornih te tjelesnih mogućnosti);
• osigura uvjete kako bi se romskoj i djeci izbjeglicama, napose učenicima četvrtog i osmog razreda osnovne škole, za vrijeme ljetnih praznika osigurala institucionalna ili vaninstitucionalna nastava te da potakne osnivače osnovnih škola da omoguće korištenje svojih prostora bez naknade za takve projekte; 
• niti jedno dijete u Hrvatskoj ne dovede u situaciju da bude primorano ponavljati razred zato što nije imalo pristup adekvatnim i/ili prilagođenim nastavnim sadržajima u nastavi na daljinu, kao i uvjete za rad uslijed loših socioekonomskih okolnosti jer bi u protivnom djeca bila kažnjena ne za ´loša obrazovna postignuća´, nego za siromaštvo, drugačija kulturna i jezična iskustva te druge različitosti, što predstavlja osobito razoran oblik diskriminacije djece; 
• se mogućnosti dostupne u dominatnom obrazovanju prošire gdje god je i kad god je to moguće da obuhvate i djecu s manjinskim iskustvima (poput televizijskog programa koji bi trebao ponuditi kako pripremnu ili dopunsku nastavu Hrvatskoga za djecu kojima hrvatski nije materinski jezik i nastavu na jezicima i pismima etničkih manjina u RH);
• hitno omogući nastavnicima, asistentima u nastavi, učenicima i drugim osobama uključenim u obrazovni proces snažniju stručnu podršku (i u strukturiranju i u provedbi nastave, ali i u nošenju sa stresom i pritiskom novonastale situacije u već i do sada teškim uvjetima, posebno vodeći računa o dobrobiti i mentalnom zdravlju djece);
• preusmjeri novac ranije namijenjen sada odgođenom boravku djece u školi u poboljšanje uvjeta u kojima žive i uče, a tamo gdje novac nije predviđen, a potreba postoji, pronaći ga i preliti iz drugih izvora;
• osigura radne uvjete (ugovore o radu, kontinuirana primanja) asistentima u nastavi i drugima uključenima u nastavu na daljinu te izgradnju okvira i smjernica za pružanje podrške u kontekstu nastave na daljinu djeci s teškoćama u učenju i/ili razvoju, djeci izbjeglicama i migrantima, djeci Romima  te djeci s invaliditetom u nastavi na daljinu, kao i za dodatan prilagođen rad na nadoknadi propuštenog gradiva zbog nemogućnosti praćenja (svih) sadržaja koji su trenutno dostupni;
• organizacijama civilnog društva omogući financijska sredstava za razvoj i provedbu projekta koji bi osigurali podršku romskoj djeci u svladavanju gradiva u idućoj školskoj godini te pružanje (individualnih) tutorskih usluga, a napose učenicima četvrtog i osmog razreda osnovne škole;
• omogući i financira provedbu programa predškole u zakonski predviđenom minimalnom broju od 250 sati, čije neodržavanje u ovim okolnostima posebno oštećuje djecu izbjeglice i pripadnike romske manjine, i u pogledu socijalizacije i u pogledu mogućnosti usvajanja hrvatskoga jezika kao osnove za daljnje školovanje;
• omogući pohađanje pripremne nastave za djecu inojezičare kojima je ona odobrena tijekom  ljetnih  mjeseci, kako bi  se nadoknadilo  propušteno zbog neprovođenja pripremne nastave u okiviru škole na trećem. 

Ovdje, želimo naglasiti kako smatramo da odgojno-obrazovni radnici I radnice čine najbolje što mogu u uvjetima koji su nam svima do prije dva mjeseca bili nezamislivi. Prepoznajemo njihove napore i potrebu za dodatnom podrškom. Dodatna je podrška potrebna i djeci na čije zdravlje i mentalnu dobrobit treba obratiti pozornost s obzirom na to da je cjelokupna situacija kompleksna, teška i nerijetko traumatična.

Trenutna situacija s nastavom na daljinu potencijalno i retraumitizira djecu koja su u svakodnevnom životu podvrgnuta nejednakom tretmanu stoga je osobito važno paziti na to kakvi se zahtjevi pred njih stavljaju.  Na kraju, skrećemo pozornost na to da unatoč tomu što su neka djeca o kojima ovdje pišemo dobila tehnička pomagala poput tableta, to ne znači da su time ostvarila pristup obrazovanju. Jednako tako, tehnička pomagala nisu odgovorila na pitanje osiguranja odgovarajuće profesionalne podrške odgojno-obrazovnim djelatnicima. U tom smislu, obrazovne vlasti su obvezne graditi kvalitetnu i sveobuhvatnu obrazovnu politiku koja će potaknuti inkluzivna obrazovna iskustva te koja će izmedju ostaloga biti i antipod rasnoj, etničkoj, jezičnoj, klasnoj, rodnoj i drugim oblicima diskriminacije s kojima se brojna djeca svakodnevno suočavaju u odgojno-obrazovnom procesu u Hrvatskoj.