Iz moje perspektive

Iz moje perspektive
100 ljudi, sto ćudi. (Ne)uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole na kvalitetan način utječe na različite dionike sustava. Ovo su razmišljanja o toj temi nekih od njih.

#GOOperspektiva


24.02.2017 – Iz moje perspektive – Katarina Grbavac, članica Savjeta mladih Grada Jastrebarskog

Savjeti mladih savjetodavno su tijelo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nastali su iz potrebe da predstavnici građana budu upoznati s glasom mladih kad donose odluke koje se tiču samih mladih. Sukladno Zakonu o savjetima mladih, posredstvom savjeta mladih potiče se njihova aktivna participacija te osnažuju mehanizmi informiranja mladih o relevantnim temama značajnim za njihov život. Raspravom o temama relevantnim za mlade u konkretnoj lokalnoj zajednici, sudjelovanjem u raspravama na sjednicama predstavničkog tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, sudjelovanje u izradi lokalnog programa za mlade te informiranjem mladih i zastupnika u skupštini jedinice lokalne ili područne samouprave savjeti mladih pozicionirali su se kao važna su karika u kreiranju, implementaciji i monitoringu lokalnih politika za mlade. (pročitaj više)


21.12.2015 – Iz moje perspektive: Marko Kovačić, politolog iz Zagreba

Uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatske škole nužan je uvjet za demokratizaciju društva, ali ne i dovoljan. Želimo li građane i građanke koji će razumijeti i živjeti demokraciju, apsolutno je krucijalno demokratizirati škole. U posljednje vrijeme svjedoci smo različitih istraživanja, medijskih natpisa i poduhvata građana koji eklatantno demonstriraju demokratski deficit, ne samo mladih, već i cjelokupnog pučanstva Hrvatske. GOOD inicijativa koja se zalaže za kvalitetno građansko obrazovanje u hrvatskim školama, inzistira na još jednom zahtjevu koji je često nevidljiv i nečujan u javnosti – potrebno je demokratizirati škole. Potrebno je od škola koje trenutačno funkcioniraju vrlo hijerarhijski, neinkluzivno i neresponzivno, stvoriti prave učionice demokracije. (pročitaj više)


14.12.2015 – Iz moje perspektive: Marina Žitković, pedagoginja u Osnovnoj školi Pantovčak u Zagrebu

Kao pedagoginja škole smatram da se već niz godina naše učenike odgaja i obrazuje u duhu građanskog odgoja te ih se uvodi u prava i odgovornosti kao temelje života i rada u građanski uređenom društvu. Nije nužno uvoditi poseban predmet kad postoji mogućnost da svaki učitelj unutar svojeg predmeta povezuje sadržaje sa životom, aktualizira ih i uvodi učenike u pojedine dimenzije građanskog odgoja. Posve je svejedno da li se radi o kulturnoj, gospodarskoj, ekološkoj, ljudsko pravnoj ili političkoj dimenziji, zasigurno je učenike potrebno uvoditi u sustav razmišljanja koji pretpostavlja odgovoran odnos prema životu u zajednici u suglasju s prirodom. (pročitaj više)


7.12.2015 – Iz moje perspektive: Petra Mihaljević, studentica logopedije iz Splita

Kao mlada osoba koja studira te je na dnevnoj bazi okružena također mladim ljudima koji također studiraju, uvidjela sam, te se također iznenadila razinom neinformiranosti, ali, prema mome mišljenju, još gore, nezainteresiranosti tih istih ljudi naspram stvari koje ih okružuju te ih se i te kako tiču.

Pri tome prvenstveno mislim na politiku, ali i općenito društvena događanja unutar vlastite države, a da ne govorim šire. Stječem dojam da mladi imaju sliku društva ali i struktura koje upravljaju istim kao suviše kompleksnim pitanjima o kojima prvenstveno imaju jako malo saznanja, ali i još manje interesa, uvjereni da su oni posve nebitan čimbenik u svemu tome te „ionako ne mogu ništa promijeniti“. (pročitaj više)


30.11.2015 – Iz moje perspektive: Mirela Pašić, članica tima za izradu priručnika za uvođenje GOO u riječkim OŠ

Svakodnevno primamo mnoštvo informacija putem različitih kanala i često ih kao takve prihvaćamo. Jesmo li kritički promislili o istima? Pa i nismo baš. Zašto? Iz razloga jer nas nitko tome nije poučio. Nećemo potaknuti promjenu na bolje. Nećemo inicirati. Zašto? Jer nam nitko nije rekao! Mladi neće postati pokretači promjena sve dok ih budu karakterizirale osobine poput pasivnosti i inertnosti . Najopasnijima držim one kojima je svejedno hoće li se nešto promijeniti. Oni misle da ionako na ništa ne mogu utjecati. E pa mogu – osvijestiti da su odgovorni građani koji promišljaju svojom glavom. (pročitaj više)


doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu23.11.2015 – Iz moje perspektive: doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica za djecu

Povodom kampanje „Naučimo biti veliki“ razgovarali smo sa pravobraniteljicom za djecu doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić. Za naš blog „Iz moje perspektive“ pravobraniteljica je odgovorila na pitanja GOOD Inicijative o dječjim pravima, njihovoj povezanosti sa Građanskim odgojem i obrazovanjem, kurikularnoj reformi i vezanim temama. (pročitaj više)


16.11.2015 – Iz moje perspektive: Roberta Rajić,animatorica/roditelj iz Vukovara

U formalnom smislu uvođenje građanskog odgoja je važno jer će poticati i učiti moju djecu nadograđivati se u emocionalnom smislu, kroz važnost učenja o ljudskim pravima, demokraciji, toleranciji, kritičkom razmišljanju, slobodi govora, drugim kulturama itd., te će oni u konačnici postati bolji ljudi, spremni na život u bilo kojoj zajednici… Ima li što važnije od toga? Ono što je za mene važno, kao roditelja, je onaj „neformalni“, praktični dio; spoznaja o važnosti da svi imamo ista prava, te da ocjene nisu mjerilo znanja, niti dobrote, niti veličine čovjeka niti da se trebaju mijenjati zato što netko smatra kako to nije uobičajeno, pa to zbog toga nije dobro. (pročitaj više)


09.11.2015 – Iz moje perspektive: Aron Pecnik, roditelj iz Zagreba

Osobno bih želio da moje dijete živi u društvu bez predrasuda, bez osjećaja bespomoćnosti, te sa osjećajem za jasnim upiranjem prstom na nepravdu načinjenu njoj ili nekome drugome, te da joj osjećaj za solidarnost, humanost i iskustvo drugačijeg ne bude samo klik na monitoru, ili fraza, nego stvarni način života tj nešto što joj dođe kao „normalno“. Ne znam da li će to uspjeti i hoće li mi se želja ostvariti, ali siguran sam da učenje i razgovor o tim i takvim temama u okviru službenog obrazovanja bi uvelike pomogao.  (pročitaj više)


02.11.2015 – Iz moje perspektive: Robert Raos, učenik 3. razreda Pomorske škole Bakar

Naš obrazovni sustav pretpostavlja da ćemo možda jednoga dana postati biolozi, stoga učimo osnove biologije u školi. Naš obrazovni sustav pretpostavlja da ćemo možda jednoga dana postati fizičari, stoga učimo osnovne fizike u školi. No naš obrazovni sustav ne pretpostavlja da ćemo jednoga dana postati odgovorni, moralni građani, stoga nemamo kvalitetno implementiran program građanskog odgoja i obrazovanja u našim školama. (pročitaj više)


26.10.2015 – Iz moje perspektive: Marina Milković, psihologinja iz Zagreba

Nacrtati svoju obitelj jedan je od uobičajenih zadataka u nižim razredima osnovne škole. Kada bi se skupili svi dječji crteži obitelji, bilo bi vidljivo koliko različitih obitelji postoji: jednoroditeljske obitelji, obitelji u kojima su roditelji razvedeni, obitelji u kojima razvedeni roditelji zasnivaju nove obiteljske zajednice, obitelji u kojima djeca žive sa skrbnicima koji im nisu biološki roditelji i dr. Ipak, obrazovni sustav svojim nastavnim sadržajima za sada ne prati ove promjene u obiteljskoj struktori i o njima se ne govori, iako su one dio dječje svakodnevice. (pročitaj više)


19.10.2015 – Iz moje perspektive: Milica Vučković, nastavnica na kolegijima iz područja novih medija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

Medijska pismenost građana je preduvjet za zdravo društvo, zdravu demokraciju i za postojanje „zdravih“ medija. Danas, u 21. stoljeću je više nego ikada potrebno educirati građane medijskoj pismenosti. Osobito se to odnosi na djecu, učenike i studente, koji su izloženi nebrojenim medijskim sadržajima i porukama koje ih svakodnevno bombardiraju, a koje najčešće konzumiraju „zdravo za gotovo“. Generacije i generacije učenika prolaze kroz školske klupe i mnogi nakon toga ulaze u studentske klupe, bez osnovnog znanja i bazičnih vještina za kritičko promišljanje i vrednovanje medijskih sadržaja. Osim toga, danas smo svi mi i kreatori medijskog sadržaja, što isto tako često zaboravljamo. Učenici i studenti često ne razmišljaju o sadržaju kojeg objavljuju, niti o posljedicama koje taj sadržaj može imati za njih same ili nekog drugog. Ne razmišljaju o tome, jer nisu educirani o tome.

(pročitaj više)


12.10.2015 – Iz moje perspektive: Damir Lujo, roditelj iz Dubrovnika

Prepustiti, tj. polagano prepuštati djetetu njegovu životnu priču je teško, ali ispravno – a građanski odgoj i obrazovanje je dio toga. Odgoj djeteta je najvažniji zadatak koji pojedinac i društvo imaju, ali to ne znači i da je najlakši. Većinom nas život nauči da je upravo teži put ispravniji, a to znači omogućiti djetetu što više informacija, znanja, mogućnosti i iskustva te ga pratiti i savjetovati na njegovom putu.

Ono što građanski odgoj i obrazovanje pruža je promišljanje o sebi i svijetu oko sebe. Na ni jedan način to dodatno znanje i razmišljanje ne može štetiti, već samo pomoći u razvoju svijesti i duha djeteta, tj. čovjeka. (pročitaj više)


ruzicabubanj05.10.2015 – Iz moje perspektive: Ružica Bubanj, nastavnica engleskog jezika u Krapini

Međupredmetni sadržaj građanskog odgoj i obrazovanja kakav je uveden u nacionalni kurikulum od prošle nastavne godine dobar je, ali nedovoljan, korak prema naprijed. Predmetnim nastavnicima zadan je zadatak za koji prethodno nisu primili nikakvu edukaciju ili stručnu pripremu. Kao akademski obrazovani građani, vjerujem da se većina kolega nastavnika snalazi u ovoj ulozi i uvodi pojmove i teme građanskog odgoja i obrazovanja na najbolji mogući način u svoju nastavu. Međutim, smatram da bi uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja kao obavezan predmet u osnovne škole, a posebice u srednje škole bio daleko uspješniji način pripreme mladih ljudi i stanovnika naše države na život i rad koji im predstoji nakon završetka formalnog obrazovanja. (pročitaj više)


02.10.2015 – Iz moje perspektive: Nikola Baketa, doktorand na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Rijetki mediji su prenijeli rezultate (istraživanja političke pismenosti maturanata) koji govore o tome da 64,7% maturanata smatra da treba zaštiti prava svih nacionalnih manjina u RH, da se njih 60,1% ne slaže s tvrdnjom da bi etnički Hrvati trebali imati veća prava od ostalih stanovnika Hrvatske ili da se njih 84,9% može zamisliti u prijateljskom odnosu s osobom druge rase, vjere ili nacionalnosti. Uz to, samo 18,4% se ne slaže s tvrdnjom da treba kažnjavati isticanje fašističkih simbola u javnosti. (pročitaj više)


Maja Roglić28.9.2015 – Iz moje perspektive: Maja Roglić, učenica V. gimnazije u Zagrebu

Upravo je bitno da odgajamo svoju djecu tako da se nauče odgovornostima i da izrastu u stabilne pojedince. Pod time se podrazumijeva da su upoznati sa svojom ulogom u društvu.

Također, danas se u školama daje veći naglasak na ostale predmete kao što su matematika, hrvatski i povijest, tj. na opće znanje, dok nitko ne razmišlja o razvijanju socijalnih sposobnosti i znanja o društvenom uređenju, građanskim dužnostima i pravima, što je jednako toliko važno. Škola je definirana kao odgojno – obrazovna institucija te joj je zato zadaća, ne samo da obrazuje učenike, već i da ih odgoji, a upravo je građanski odgoj jako bitan za razvoj učenika. (pročitaj više)


Petar Nikolic21.9.2015 – Iz moje perspektive: Petar Nikolić, profesor engleskog jezika i književnosti i profesor geografije u Metkoviću

Budući da već neko vrijeme živimo u dobu globalizacije i medijske raznolikosti koja svakim danom postaje sve izraženija i dostupnija, neminovno dolazi do promjena u svim slojevima društva. Naši učenici, kao mladi pripadnici društva, također sve češće bivaju bombardirani i pojmovima kao što su demokracija, građanstvo i ljudska prava.

Svjesni tih dviju činjenica, mi, djelatnici obrazovnog sustava, znamo da u ovim vremenima frontalni tip nastave više nije održiva opcija za pripremu učenika koji će znati pomoći u formiranju tolerantnog međukulturalnog okruženja u kojem će se ljudi međusobno uvažavati, poštovati i pomagati te ujedno pratiti razvoj znanja i potreba društva i znati se prilagoditi novim situacijama, a možebitne sukobe rješavati mirnim putem. (pročitaj više)


Nada Kegalj14.9.2015 – Iz moje perspektive: Nada Kegalj, psihologinja u OŠ Podmurvice u Rijeci

Trenutačni planovi i programi, ali i postojeći kurikulumi ne nude ostvarivanje ovih ciljeva u dovoljnoj mjeri te je to jedan od razloga zašto se škole moraju prilagođavati suvremenim trendovima i prijavljivati ove projekte. Budući da su takve odluke ostavljene školama, vrlo vjerojatno neće se sve škole upustiti u ovakve poduhvate čime se zakida učenike za ovu vrlo važnu materiju.

Naše iskustvo provođenja projekta jedan je od najboljih argumenata za kvalitetno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u hrvatski obrazovni sustav. Naime, samo kvalitetnom implementacijom takvog sadržaja možemo postići da učenici cijele države nauče kako (su)živjeti s različitostima i kako učenicima drugih nacionalnosti pomoći u integraciji u hrvatsko društvo. (pročitaj više)


Martin Rosenzweig6.9.2015 – Iz moje perspektive: Martin Rosenzweig, učenik XV. gimnazije u Zagrebu

U mom razredu ima ambicioznih i sposobnih pojedinaca koji postižu zavidne rezultate u raznim područjima. Oni će svi vjerojatno jednoga dana biti uspješni članovi društva, ali ujedno i članovi društva kojima nitko nikada nije pričao o odgovornosti koju imaju prema svojoj okolini, prema svom društvu i prema svojoj državi. Shodno tome, od njih ne možemo niti očekivati da iskoriste svoje vještine i ambicije kako bi učinili svoju okolinu boljom.

Osim toga, mnogi od nas nalaze se u životnoj dobi u kojoj treba otkrivati samoga sebe, razvijati se kao osoba i pokušati naći svoje mjesto u društvu. No u školi se ne priča o toleranciji, o prihvaćanju samoga sebe i drugih, što su sve temelji toga da se ljudi osjećaju ugodno i sigurno u vlastitoj koži, pogotovo u mladoj dobi. (pročitaj više)