Iz moje perspektive: Milica Vučković, nastavnica na kolegijima iz područja novih medija na Fakultetu političkih znanosti

milica
Milica Vučković, nastavnica na kolegijima iz područja novih medija na Fakultetu političkih znanosti

„Kronični nedostatak medijske pismenosti među učenicima i studentima je naša realnost“

Neki će se možda zapitati zbog čega je potrebno učenike u školama učiti i medijskoj pismenosti, što je to uopće medijska pismenost i čemu služi. Medijska pismenost građana je preduvjet za zdravo društvo, zdravu demokraciju i za postojanje „zdravih“ medija. Danas, u 21. stoljeću je više nego ikada potrebno educirati građane medijskoj pismenosti. Osobito se to odnosi na djecu, učenike i studente, koji su izloženi nebrojenim medijskim sadržajima i porukama koje ih svakodnevno bombardiraju, a koje najčešće konzumiraju „zdravo za gotovo“.

Generacije i generacije učenika prolaze kroz školske klupe i mnogi nakon toga ulaze u studentske klupe, bez osnovnog znanja i bazičnih vještina za kritičko promišljanje i vrednovanje medijskih sadržaja. Osim toga, danas smo svi mi i kreatori medijskog sadržaja, što isto tako često zaboravljamo. Učenici i studenti često ne razmišljaju o sadržaju kojeg objavljuju, niti o posljedicama koje taj sadržaj može imati za njih same ili nekog drugog. Ne razmišljaju o tome, jer nisu educirani o tome.

Radeći nekoliko godina kao vanjska suradnica na Fakultetu političkih znanosti na kolegijima iz područja novih medija, imala sam priliku primijetiti kako često niti studenti novinarstva ne razmišljaju kritički o medijskim sadržajima i porukama koje konzumiraju, kao niti o sadržaju kojeg sami kreiraju i objavljuju na različitim online platformama. Ono što mi je prolazilo kroz glavu je bilo: ako ovako (ne)razmišljaju studenti novinarstva, što je onda tek s drugima.

Pojavom novih medija se i potreba za edukacijom povećala, edukacijom koja je nažalost izostala, pa svjedočimo situacijama u kojima djeca u školama koriste pametne telefone i sve moguće dostupne medijske sadržaje na njima, a da njihovi roditelji ili nastavnici, nemaju niti ideju o tome kakvi su to sadržaji i kakve sadržaje kreiraju oni sami. Mi možda više ne možemo educirati roditelje koji često teško hvataju korak sa svim trendovima koji se mijenjanju iz dana u dan, ali zato možemo učenicima pružiti edukaciju i znanje koje će im biti važno za cijeli život.

U današnjem vremenu ogromnih medijskih promjena i nezaustavljivog razvoja komunikacijskih tehnologija, građanski odgoj i obrazovanje su u školama potrebniji nego ikada. Mi moramo biti u korak s vremenom, škole moraju biti u korak s vremenom, jer učenici to jesu, a na nama je da se pobrinemo kako zbog neznanja i needuciranosti, odnosno zbog naše krivice, ne bi radili krive korake.

Preostaje nam nadati se da će nova kurikularna reforma građanskog odgoja i obrazovanja zaista donijeti prijeko potrebne promjene o kojima ovisi i medijska pismenost budućih generacija, a samim time i zdravlje našeg društva, jer samo medijski pismeni građani koji imaju vještine kritičkog promišljanja i samoizražavanja mogu konstruktivno sudjelovati u demokratskim procesima.

Iz moje perspektive: Milica Vučković, nastavnica na kolegijima iz područja novih medija na Fakultetu političkih znanosti

POVRATAK NA BLOG: “Iz moje perspektive”