Povodom Svjetskog dana učitelja, donosimo perspektivu nastavnice engleskog jezika obrtničkog programa škole na sjeveru Hrvatske.
U današnje vrijeme, kada roditelji mnoge sate provode na poslu, te nisu u mogućnosti sa svojim djetetom provesti onoliko vremena koliko bi željeli i koliko je potrebno za kvalitetan odgoj djeteta, uloga škole kao odgojne ustanove sve je naglašenija i bitnija. Kao nastavnica koja predaje u obrtničkim trogodišnjim zanimanjima odavno sam shvatila da je odgojna komponenta u odgoju i obrazovanju teže ostvariva od obrazovne. Predajem engleski jezik i zadovoljstvo mi je posvjedočiti napretku učenika u razumijevanju i korištenju tog jezika. Međutim, još veći ponos očituje se u učeniku koji stolicu vrati na svoje mjesto, smeće baci u koš za smeće, a posebice kad pokazuje razumijevanje i senzibilitet za probleme i posebitosti drugih učenika oko sebe.
U početku sam se začudila kada sam shvatila koliko učenika iz osnovne škole dolazi sa slabim poznavanjem pojmova iz opće kulture te neprilagođenim oblicima ponašanja i reagiranja u određenim (njima neugodnim) situacijama. Takvom ponašanju često prethodi nedovoljno razvijena empatija u ranijoj dobi, ali i nedostatak razumijevanja različitosti među ljudima.
Ne samo da mnogi učenici iz manjih sredina nisu upoznati s pojmom multikulturalnosti, već oni nisu ni imali mogućnost upoznavanja nekoga drugačije boje, vjeroispovjesti, uvjerenja ili stavova od njihovih vlastitih. Na svojim satovima s učenicima razgovaram o mnogim temama i u gotovo svakom razredu potrebno je objasniti pojmove ateist/agnostik, nacionalist/patriot, homoseksualac/transeksualac kao i mnoge druge nazive koje učenici kao da nikada nisu susreli u svojem dosadašnjem obrazovanju. Upravo iz ovog razloga smatram da je građanski odgoj i obrazovanje od iznimne važnosti uvesti u osnovne škole i to kao zaseban predmet.
Međupredmetni sadržaj građanskog odgoj i obrazovanja kakav je uveden u nacionalni kurikulum od prošle nastavne godine dobar je, ali nedovoljan, korak prema naprijed. Predmetnim nastavnicima zadan je zadatak za koji prethodno nisu primili nikakvu edukaciju ili stručnu pripremu. Kao akademski obrazovani građani, vjerujem da se većina kolega nastavnika snalazi u ovoj ulozi i uvodi pojmove i teme građanskog odgoja i obrazovanja na najbolji mogući način u svoju nastavu. Međutim, smatram da bi uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja kao obavezan predmet u osnovne škole, a posebice u srednje škole bio daleko uspješniji način pripreme mladih ljudi i stanovnika naše države na život i rad koji im predstoji nakon završetka formalnog obrazovanja.
Iz moje perspektive: Ružica Bubanj, nastavnica engleskog jezika